Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Viva la Mamma

Viva la Mamma

Gaetano Donizetti
VIVA LA MAMMA
komična opera u II čina
praizvedba: 21. 11. 1827.
libreto: Domenico Gilardoni prema komedijama Antonija Simonea Sografija:
Le convenienze teatrali e Le inconvenienze teatrali

dirigent: Nenad Tešić
režiser i dramaturg: Aleksandar Nikolić
operska dramaturgija: Ana Zorana Brajović i Aleksandar Nikolić
koreografija i scenski pokret: Aleksandar Ilić
scenografija: Marijela Hašimbegović
kostimografija: Neira Sinanbašić i Melisa Musić
asistent dirigenta: Nenad Tešić
asistentica koreografa i baletska repetitorica: Dajana Zilić
šef hora: Danijel Žontar
dizajn svjetla: Moamer Šaković
asistent režisera‐inspicijent: Gordan Simić
dramaturška savjetnica: Džejna Avdić
korepetitori: Aida Mušanović‐Arsić i Nenad Tešić
suflerka: Marina Potočnik

 

 

LICA/CAST

Corilla, primadona –  Aida Čorbadžić
Stefano, vokalni pedagog – Jasmin Bašić
Luigia, debitantkinja, treći fah – Melisa Hajrulahović Tomić
Mama Agata, Luigina majka, mesarka – Ivan Šarić
Galjina Antolstoinoloff, ukrajinska primadona – Katarina Kikić
Serjoža Ronaldinovič Antolstoinoloff, ruski tenor – Kenan Hasić
Režiser – Denis Isaković
Dirigent – Ileš Bečei
Intendant – Marko Kalajanović
Inspicijentica – Ejla Bavčić
Kafe kuharica – Željka Katavić-Pilj
Intendantova sekretarica – Deniza Đipa
Scenski radnik – Danijel Žontar

 

Riječ reditelja

Radeći na ovom delu već treći put, a u relativno kratkom vremenskom razmaku (riječka premijera 2015. i izraelska praizvedba 2017.), primećujem jedinstven odnos različitih ansambala prema ovoj Donicetijevoj komičnoj farsi: nepodeljeno oduševljenje i fatalno interesovanje. Otkud ta osećanja i po čemu su specifična?Gotovo uvek pri pripremi teatarskih predstava čujemo fraze poput

„Pogledali smo sami sebe u ogledalo“, “Ogolili smo se pred publikom“, „Pogledali smo sami sebe iskreno u oči“. Da li je to baš tako? Koliko god da su teatarski radnici iskreni oni se već u odabiru fenomena koji istražuju i u zauzimanju moralanog stava prema njemu distanciraju od samog fenomena kao oni koji su ga prepoznali, na njega ukazali prstom i samim time ga osudili. Možda je veća istina da se na osnovu tekstualnog predloška i dubokog zagledavanja u sebe iznosi stav o fenomenu koji je „drugo“ u odnosu na „nas“. Međutim, u slučaju naše Viva la Mamme odnosno Operskih zgoda i nezgoda, mi (operski stvaraoci) smo najdirektnije suočeni sami sa sobom. Igramo soprane, tenore, primadone i debitantkinje, reditelje i dirigente, koreografe, korepetitore, igrače, inspicijente… Zaista igramo sami sebe.

Materijal od kojeg gradimo predstavu zasniva se na našim iskustvima u operi, na našim doživljajima, našim sećanjima i spoznajama. Zaista iznosimo svoje slabosti, mane, strahove, nekada svoje niskosti, nekada svoje uzvišenosti, nekada hrabrosti i herojstva, ali i bolove i razočaranja. Smejemo se na početku
onome što je poznato i duhovito, ali što dublje ulazimo u materijal to se više bavimo sobom i tako skidamo veo po veo sa naših svakodnevnih postupaka, razjašnjavamo sebi sve o sebi samima, zaista gledamo sebe u ogledalu.

Da li je to lice koje vidimo rugobno, da li je vedro i mirno, da li je bezosećajno i abiciozno, ili razoreno i razočarano, da li nekada pokušavamo da ga odbacimo kao netačno i time pobegnemo od istine? Da li ga se nekada grčevito držimo kao maske iza koje se krijemo? To sve zavisi od nas samih i od toga ko smo u stvari.

„Dame i gospoda s one strane crvene plišane zavese…” Da li smo mi samo to? Ili smo mnogo više od toga? I crno i belo? I zlatno i blatnjavo? Beskrajno šarmantni i duhoviti u svojim slabostima, talentovani igrači i neumorni borci, nekada osvetoljubivi i niski, a nekada velikodušni i veliki. Mi smo to
sve! Volite nas, „gospodu i dame iz opere“, jer ne zaboravite ‐ samo večeras za Vas igramo sebe same, a svih ostalih dana igramo Vas, koji nama večeras sudite. Samo večeras gledamo sebe u ogledalu, a svih ostalih dana našim ogledalom gledamo Vas.
Atmosfera u ansamblu je napeta. Iza krinke najviših umjetničkih standarda svi učesnici pokušavaju da ostvare svoje najniže strasti, sitne interese, nahrane svoja izopačena ega. Kako proces odmiče, svaki nesporazum ili greška na sceni povod su za prave ratove, udruživanja u klanove, smrtonosne intrige i paklene planove za uništenje kolega. Cijeli ansambl je u ratu pod motom „Svi protiv svih“. Intendant je jedini kome takva situacija savršeno odgovara jer mu omogućava da manipuliše svim zavađenim stranama, od njih izvlači novac i druge koristi. Jedina osoba kojoj je stalo do teatra i umjetničkog uspjeha predstave je Inspicijetnica ‐ nevidljiva, nečujna, nenametljiva. Ona se izdvaja iz jata lešinara koji pokušavaju da nas ubijede da su „dame i gospoda iz opere sa najvišim umjetničkim kriterijima“. Međutim, pravi zaplet nastaje tek u trenutku kada mlada debitantkinja Luigia, koja je po svojim sposobnostima najbezvredniji član ansambla, odluči da ne trpi torturu starijih kolega‐lešinara već da u pomoć pozove svoju majku, mesarku Agatu. Korpulentna, vulgarna i agresivana Agata se u teatarskoj sredini nameće kao vodeći član trupe ‐ uništavajući jednog po jednog suparnika i namećući svoja piljarska pravila.U jednom teatru u toku je priprema velike operske premijere „Romulus i Erzilija“ koju su po antičkom sižeu napisali maestro Biscroma (kompozitor i dirigent) i maestro Prospero (libretista i reditelj). U naslovnim ulogama nastupaju lokalna primadona Corilla (kao Erzilija) i gost‐tenor iz Rusije, Serjoža Antolstoinoloff (kao Romulus), dok glavnu antagonistkinju (prvosveštenicu Vestalku) tumači tenorova supruga Galjina, velika ukrajinska primadona. Suprug lokalne primadone Corille, legendarni domaći operski pedagog Stefano, je takođe prisutan i učestvuje u procesu. Sve se odvija pod budnim okom Intendanta koji je odabrao umjetnike i podijelio im zadatke.

Ipak, iznad pobjede primitivizma i vulgarnosti, postoji veći zakon, a to je magija teatra koja pobjeđuje čak i takvu personu ‐ mama Agata biva očarana i uvučena u pripremu „Romulusa i Erzilije“. Predstava doživljava apsolutni debakl, ansamblu se ukidaju sredstva i izvođenje se zabranjuje. Iapak operski „umjetnici“ odlučuju da ostanu do kraja i u ime umjetnosti ne siđu sa scene čak ni tada kada ih na njoj niko više ne želi, smatrajući da polažu sva prava na sve privilegije i titule umjetnika. Oni su po prvi put ujedinjeni i složni u nečemu. Jedina koja postiđena odlazi je Inspicijentica ‐ za pravu umjetnost i one koji je poštuju u tom teatru nema mjesta.

 

Ana Zorana Brajović, dirigentica

Diplomirala je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu ‐ Odsjek klavir, u klasi profesorice Mirjane Šuice Babić i magistrirala dirigovanje u klasi profesora Jovana Šajnovića. Od 1994. godine angažovana je kao najmlađi dirigent‐asistent u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu. Dobitnica je Oktobarske nagrade za dostignuća u muzičkoj umjetnosti, 1995. i Nagrade za najbolje izvođenje i korepeticiju na takmičenju Boris Hristov, 2000. godine u Sofiji. Dobitnica je Fulbrightove stipendije (2003/04) u okviru koje se usavršavala na Konzervatoriju Peabody u Baltimoreu. Učestvovala je na koncertu Millenium Stage u Kennedy centru u Washingtonu. Dirigovala svjetskom premijerom opere o Nikoli Tesli Ljubičasta vatra J. Gibsona, u Narodnom pozorištu, a iste godine, u saradnji sa muzičarima Metropoltan teatra, učestvovala na Bruklinskom muzičkom festivalu u New Yorku. Od sezone 2000/01. stalni je dirigent i korepetitor klasične simfonijske literature i opera koje se nalaze na redovnom repertoaru Opere Narodnog pozorišta u Beogradu (Čarobna frula, La Traviata, Aida, Othelo, Nabucco, Don Carlos, Rigoletto, Madame Butterfly, Tosca, Seviljski berberin, Pepeljuga, The Crucible, Carmen, Evgenije Onjegin, Anna Bolen, Maria Stuart, Lucia di Lammermoor…) Obavljala funkciju v.d. direktora Opere u Beogradu (2014‐2016).

 

Aleksandar Nikolić, reditelj

Diplomirao pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gdje je na završnoj godini doktorskog studija. Studirao je historiju umjetnosti, kao i industrijski dizajn. Stručno se usavršavao u Italiji, Njemačkoj i Grčkoj. U sezoni 2015/16. angažovan od strane Royal Opera House Covent Gardena u Londonu kao Director on duty na operi La Traviata. Od školske godine 2015/16. izabran je u zvanje docenta na Institutu za umetničku igru u Beogradu za užu umjetničku oblast Režija u operi i baletu. Od 2016. drži internacionalne Master Classove u Izraelu i Srbiji namijenjene operskim pjevačima. Od sezone 2009/10. angažovan u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu kao reditelj na održavanju i obnavljanju tekućeg repertoara: Carmen, La Traviata, Figarova ženidba, La Boheme , Bal pod maskama, Ljubavni napitak, Zaljubljen u tri narandže, Lucia di Lammermoor, Adriana Lecouvreur, Don Pasquale, Othello, Norma… Istaknuti projekti: Viva la mamma, Pyramus and Thisbe (Israely Center of Exelence, Izrael);

Šekspir: Soneti, Melanhilični snovi grofa Save Vladislavića, La serva padrona (Narodno pozorište, Beograd); Don Giovanni (Narodno pozorište Sarajevo), Ljubav i moda, Milutin Milanković, Pjero mesečar (Opera i teatar Madlenianum, Beograd), Cavalleria rusticana (Srpsko Narodno pozorište, Novi Sad), Kazališni običaji i neuobičajenosti (HNK Ivan plemeniti Zajc, Rijeka), Misteriozni stranac, Pohvala ljubavi‐Tristan i Izolda (Filodamatika, Rijeka)…