Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Stabat Mater i Faun

Stabat Mater i Faun

 

G.B. Pergolessi
STABAT MATER
Koreografija i režija : Edward Clug
Dirigent: Aida Jažić
Asistent koreografa: Gaj Žmavc
Kostimograf i scenograf: Jordi Menendez Roig
Orkestar Sarajevske filharmonije

 

LICA/CAST

ŽENE
Tamara Ljubičić
Ana Kuzmanović
Albina Huskić
Ekaterina Vereshchagina
Jovana Milosavljević Lovrenović
Amina Sulejmanagić
Nadža Pušilo
Aleksandra Smiljanić
Chiara Licata
Zulejha Kečo
_________________
Sabina Sokolović
Selma Štrbo Arnautović
Marijana Marić

 

MUŠKARCI
Branko Sarić
Ervis Koceku
Mihail Mateescu
Ioan – Vasile Soit
Evgeny Gaponko
Admir Kalkan
Til Čmančanin

SOLISTICE OPERE NPS 
Aida Čorbadžić
Zana Staniškovska
___________________
Dajana Šegvić
Melisa Hajrulahović – Tomić

Claude Debussy
FAUN

Koreografija i režija: Edward Clug
Muzika: C. Debussy – Prélude á L’aprés – midi d’un faune
Asistent koreografa: Gaj Žmavc
Kostimograf: Amna Kunovac-Zekić


LICA/CAST

TAMARA LJUBIČIĆ
BRANKO SARIĆ
_______________

ANA KUZMANOVIĆ
ERVIS KOCEKU

 

Stabat Mater jedno je od najslavnijih Pergolesijevih sakralnih djela komponovano 1736. godine u posljednjim sedmicama kompozitorovog života, u franjevačkom samostanu u Pozzuoliju. Pisano je za sopran, alt, gudački orkestar i basso continuo (čelo i organa), a tematizuje patnju Djevice Marije u vrijeme raspeća Isusa Hrista. Pretpostavlja se da je autor himne talijanski pjesnik, franjevac Jacopone iz Todija (1230-1306), iako je danas neki muzikolozi pripisuju sv. Bonaventuri (Inoćentije III). Jacopone je poznat kao najveći talijanski pjesnik neposredno prije Dantea. Naslov himne preuzet je iz prvog stiha – „Stabat Mater Dolorosa“, što u prevodu znači „Žalosna majka je stajala“.

Mnogi kompozitori su prilagođavali ovo djelo uključujući i Giovannija Paisiella i Josepha Eyblera. Bachova Tilge, Hochster, meine Sunden je kantata-parodija

temeljena na Pergolsijevoj kompoziciji. Pergolesijevo djelo je steklo veliku popularnost ubrzo nakon kompozitorove smrti i poslužilo kao inspiracija Caldaru, Scarlattiju, Vivaldiju, Verdiju, Haydnu, Rossiniju, Dvoržaku…

 

EDWARD CLUG, koreograf

Nacionalnu baletnu školu upisuje u Cluj-Napoci (Rumunija) 1983. Po završetku

školovanja, 1991. počinje raditi u Slovenskom narodnom gledališču (SNG) Maribor gdje upoznaje Tomaža Pandura s kojim započinje saradnjukao plesač, a potom i kao koreograf predstave Babilon. Prvu samostalnu predstavu Tango Clug je koreografirao 1998. U njegovom kreativnom timu djeluju kostimograf Leo Kulaš, scenograf Marko Japelj, a od 2008. godine i rada na projektu Pret‐a‐Porter i kompozitor Milko Lazar. Za umjetničkog direktora Baleta SNG Maribor imenovan je 2003.

Clugov autorski projekt, predstava Radio&Juliete (2005), na muziku Radioheada, privukla je veliku pažnju i postala međunarodni hit. Sa Baletom SNG Maribor predstavlja svoje koreografije na pozorišnim festivalima diljem svijeta: Jacob’s Pillow Dance Festival (USA), Zvijezde bijelih noći (Marijinski teatar St. Petersburg), Festival prvih (Pittsburgh), Festival umjetnosti (Singapur), Festival Biarritz (Francuska), Festival plesa (Tel Aviv), Sintra Festival (Portugal), Festival umjetnosti Saint-Sauveur (Kanada), Međunarodni plesni festival (Seul, Južna Koreja), Teatro Piccolo (Milano), te ostvaruje turneje u Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i u gotovo svim republikama bivše Jugoslavije.

Značajna je Clugova saradnja sa Baletima Stuttgart i Zurich za koje je uradio nekoliko koreografija.

Posljednjih godina sarađuje i sa Nizozemskim plesnim teatrom (NDT), a pozvan je da radi i za Kraljevski flamanski balet, Bečki državni balet, Nacionalni balet iz Lisabona, Aalto Ballet Essen, Rumunski nacionalni balet u Bukureštu, Graz Tanz, Balet HNK Zagreb, Balet HNK Rijeka, Bitef Dance Company u Beogradu, Ukrajinski nacionalni balet iz Kijeva, Državni balet Munchen, Augsburg Ballett, West Australian Ballet u Perthu, Novosibirski državni balet, Dortmund Ballett.

Ove godine koreografira Fausta za Zurich Ballett i Petrušku za Boljšoj balet u Moskvi.

Dobitnik je nekoliko nacionalnih i međunarodnih nagrada, između ostalih – Prešernove nagrade (2005) i Glazerove povelje (2008). Bio je nominiran 2017.

za prestižnu nagradu Benois de la Danse za Handman u izvedbi Nizozemskog plesnog teatra 2, kao i za rusku nagradu Zlatna maska (2010) za projekt Quattro.