Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Gazi Husrev-beže ili: Bukagije

Gazi Husrev-beže ili: Bukagije

 

Džemaludin Latić
GAZI HUSREV-BEŽE ILI: BUKAGIJE
drama
režija: Tanja Miletić-Oručević
adaptacija: Hasan Džafić
dramaturgija: Džejna Hodžić i Hasan Džafić
scenografija: Sabina Trnka
kostimografija: Lejla Hodžić
muzika: Atilla Aksoj
scenski pokret: Emir Fejzić
inspicijent: Mustafa Zrnić
suflerka: Esmeralda Abdijević


LICA/CAST

Gazi Husrev-beg – Aldin Omerović
Ševki – Emir Fejzić
Murat – Vedran Đekić
Sevda – Merima Lepić-Redžepović
Neslišah – Ejla Bavčić-Tarakčija
Omer-beg – Ermin Sijamija
Diša – Helena Vuković / Mona Muratović
Jahja-beg – Mehmed Porča
Bali-beg – Aleksandar Seksan
Šejh Lutfullah – Damir Kustura
Hadžibula – Hasija Borić-Stojić
Fra Juraj – Riad Ljutović
Petar Kružić – Alen Muratović
Divanija II, Gazi Husrev-begov momak, Vojnik II, Ulak, Grobar II, Bali-begov momak, Čovjek s ćagetom, Sluga II – Nerman Mahmutović
Divanija I, Vojnik I, Šejhov glasonoša, Zabit, Grobar I, Sluga I –Davor Sabo
Dječak – Matko Šegulić

 

RIJEČ DRAMATURGA

 Fikcija i fakcija u drami intrige

U oskudnoj baštini bosanskohercegovačke dramske književnosti nisu rijetki dramatičari koji su za teme svojih dramskih tekstova uzimali historijske događaje i ličnosti. Najčešće su „obrađivani“ period srednjeg vijeka (tačnije, doba nestanka bogumilstva i prodora islama na prostore tadašnjeg bosanskog kraljevstva), periodi Prvog i Drugog svjetskog rata i period nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu. Među historijskim ličnostima koje se najčešće javljaju kao glavni likovi u tim dramskih djelima su Kulin ban, Katarina Kosača, Omer-paša Latas i Husein-beg Gradaščević.

Plejadi autora historijskih drama, među kojima su najznačajniji Miroslav Jančić, Duško Anđić, Nedžad Ibrišimović, Abdulah Sidran, Zlatko Topčić i drugi, ne tako davno, pridružio se i Džemaludin Latić, objavivši dramski tekst Gazi Husrev-beže ili: Bukagije. Iz samog naslova komada jasno je da su u njemu tematizirani događaji iz života Gazi Husrev-bega, plemića bosanskohercegovačkog porijekla, koji je, uz dva kraća prekida, bio namjesnik otomanske imperije u Bosni u periodu od 1521. do 1541. godine, čovjeka koji je bio izuzetan vojni strateg, i koji je, po mišljenju stručnjaka, jedan od najznačajnijih bosanskih vladara, ktitor i neimar koji je bitno uticao na sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine, a naročito grada Sarajeva.

Ipak, Latić nije „upao u zamku“ pisanja hvalospjeva čovjeku koji je po mnogo čemu „ušao u legendu“ i postao paradigma „idealnog vladara“; njegov dramski tekst na idejnom planu nije opterećen ideološkim balastom, koji uvijek ide na uštrb umjetničke vrijednosti. Također je izbjegao bilo kakvu politizaciju. (To ne znači da tekst ne korespondira sa sadašnjim vremenom.)

Čak i najpovršnija analiza prosedea Latićevog dramskog teksta otkriva nam apsolutnu prevagu fikcije u odnosu na stvarne historijske događaje, svjedoči nam da je u njemu „govor mašte“ nadređen „govoru činjenica“, što naglašava i sam autor u uvodnim didaskalijama, nedvosmisleno kazavši da su većina likova i događaja izmišljeni.

Pažljivim odabirom i kombiniranjem fikcije i fakcije i njihovom umjetničkom obradom Latić je historijskim tokovima i njihovim sudionicima dao širi krug univerzalnih značenja, utisak općih istina koje nadilaze vrijeme o kojem drama govori. Historijske događaje i ličnosti Latić je vješto upotrijebio u funkciji oslikavanja ljudskih osobina i oblika društvenih ponašanja, svojstvenih i prošlosti i sadašnjosti. Likovima u svom dramskom tekstu, pa i legendarnom Husrev-begu, dao je izvjesne općeljudske odlike i na taj način omogućio identifikaciju sa njima ili, pak, distanciranje od njih. (U splitanju i rasplitanju radnje, koristio je dramaturške modele karakteristične za dramu intrige, a treba naglasiti i to da tekst proizlazi iz Shakespeareovog naslijeđa – u njemu prepoznajemo mnoštvo motiva iz Shakespeareovih  tragedija: HamletMacbethRomeo i Julija…)

Posebna vrijednost dramskog teksta Gazi Husrev-beže ili: Bukagije je jezik kojim govore likovi. Bilo da se radi o dijalozima ili monolozima, koji se realiziraju na uobičajen način ili odlomcima dramskih stihova, jezik Latićevih likova zadivljuje količinom i kvalitetom stilskih figura, ljepotom izraza i, konačno, bogatstvom vokabulara koji, bez obzira na obilje arhaizama, turcizama i arabizama, jednostavno – impresionira.

S obzirom na sve to, smatramo da Latićev dramski tekst ima vrijednost koja prevazilazi prostor i vrijeme u kojem je nastao, da komunicira s auditorijem i izvan bošnjačkog nacionalnog korpusa, i izvan granica Bosne i Hercegovine. Zbog toga se odluka Narodnog pozorišta Sarajevo da u repertoar uvrsti ovaj dramski tekst čini sasvim razložnom i opravdanom. Uz formiranje kvalitetne autorske ekipe i dobru podjelu uloga, konstituiše se predstava vrijednih umjetničkih postignuća, koja će, nadamo se, imati dobar prijem i veliku gledanost.

Hasan Džafić

 

DŽEMALUDIN LATIĆ

Pjesnik, dramski pisac, esejist, romanopisac, prevodilac, univerzitetski profesor. Rođen je 1957. godine u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa. Završio je Fakultet islamskih nauka i Filozofski fakultet u Sarajevu. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku svjetske književnosti, a doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu o temi: Stil kur’anskoga izraza. Trenutno je gostujući profesor-istraživač na Sultan Fatih Mehmed Vakif univerzitetu u Istanbulu.

Dosad je objavio sljedeće knjige poezije:

Mejtaš i vodica, Dome Davudov, Srebrena česma, Škripa vratnica, Ja sam tavus ašikane, Srebrenički Inferno, Careve oči.

Dobitnik je najviših nagrada i priznanja za poeziju u Bosni i Hercegovini: Slovo Gorčina, Trebinjske večeri poezije, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Nagrade Skender Kulenović u Bosanskom Petrovcu, zatim jedne nagrade za dječiju poeziju u Crnoj Gori, te dvije međunarodne nagrade: Istanbulensis (2012) i Nedžip Fazil u Istanbulu (2017).

Autor je dramskih tekstova: Gazi Husrev-beže ili: Bukagije i Mjesečina endeluske noći te dramskog teksta za djecu Nestašno djevojče.

U pripremi mu je romaneskna trilogija Ždralovi sa istoka – Inkvizicija bez Boga – Knjiga oprošćenja.

Istanbulska izdavačka kuća Metamorfoze ove godine objavljuje njegova izabrana djela u 10 knjiga na turskom jeziku.

Prema njegovoj poemi Srebrenički Inferno kompozitor Đelo Jusić je komponirao muziku za istoimeni oratorij, koji se svake godine 11. jula izvodi povodom sjećanja na genocid nad bošnjačkim narodom.

 

TANJA MILETIĆ-ORUČEVIĆ

Rođena je u Sarajevu 1970. Živeći od ranog djetinjstva u Mostaru, pohađala je Gimnaziju Aleksa Šantić i Muzičku školu II stupnja. Studirala u Sarajevu komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu  i intermedijalnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti. U Krakowu (Poljska) je magistrirala na Odsjeku za dramsku režiju Visoke državne teatarske škole Ludwik Solski, a u Brnu (Češka) doktorirala dramsku umjetnost – režiju na akademiji JAMU. Bavi se teatarskom režijom u profesionalnom i akademskom kontekstu od sredine 90-ih. Prve predstave režirala je u nezavisnom studiju Laznia u Krakowu, koga je bila suosnivačica (Sluškinje J. Geneta i Zmijin svlak S. Šnajdera).

Od početka 2000-ih angažirana je kao rediteljka uglavnom u Bosni i Hercegovini i regionu bivše Jugoslavije. Režirala je preko 30 profesionalnih i akademskih predstava među kojima su: Pročišćeni S. Kane  i Shopping & F***ing M. Ravenhilla u produkciji MESS-a, Do dna prema M. Gorkom u BNP-u Zenica, Noć dugih svjetala D. Šodana u MTM Mostar, Re: Pinochio A. Bašovića u CTC Skopje, Bio je lijep i sunčan dan u SARTR-u u Sarajevu,  Nije smrt biciklo da ti ga ukradu B. Srbljanović u Mađarskoj drami Narodnog pozorišta u Subotici , Chick Lit D. Šodana u HNK u Mostaru; Sveto S ili kako je „arhivirana“ predstava Sveti Sava (autorski projekat) u BNP-u Zenica, Mrtve ribe plivaju na leđima J. Mlakića – D. Komadine i druge. Predstave koje je režirala gostovale su na različitim festivalima u zemlji i regionu i osvajale značajne nagrade (Nagrada publike za najbolju predstavu – Festival u Brčkom i Festival bh. drame u Zenici, Nagrada za najbolju režiju – Pozorišne igre u Jajcu,

Nagrada za najbolju dramatizaciju i najbolju predstavu za Bio je lijep i sunčan dan i Sveto S ili kako je „arhivirana“ predstava Sveti Sava na Festivalu bh. drame u Zenici. Suosnivačica je Odsjeka za dramsku umjetnost – glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, na kome je osam godina predavala glumu. Također je dvije godine radila kao profesorica na međunarodnom Erasmus programu na Janačkovoj akademiji ze teatar – JAMU u Brnu.

Nekoliko godina bila je direktorica Mostarskog teatra mladih. Piše eseje o problematici suvremene drame, gender i društvenim pitanjima. Prevodi sa poljskog jezika (Witold Gombrowicz: Bakakaj i Mortal kombajn: antologija suvremene poljske drame). Dobitnica je nagrade za najbolji radiodramski tekst na konkursu BH Radija 1 za tekst Ćamil i ja.

Živi u Mostaru.