Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Agenciju ONASA posjetio direktor NPS Izudin Bajrović

Agenciju ONASA posjetio direktor NPS Izudin Bajrović

AGENCIJU ONASA POSJETIO DIREKTOR NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO IZUDIN BAJROVIC

Generalna direktorica Nezavisne novinske agencije ONASA  Elvira Begović primila je danas u sjedištu Agencije u Sarajevu direktora Narodnog pozorišta Sarajevo Izudina Bajrovića, kojeg je informisala o radu Agencije.

Direktorica Begović istaknula je da je misija Agencije kontinuirani doprinos razvoju istinitog, nezavisnog i profesionalnog informisanja u naprednoj, evropski orijentisanoj, multietničkoj i multikulturalnoj BiH.

Tokom susreta razgovarano je i o unapređenju saradnje između Agencije ONASA i Narodnog pozorišta Sarajevo.

Direktor Bajrović ukazao je na važnost uloge nezavisnih medija u razvoju društva, istaknuvši da mu je kao čovjeku koji želi biti tačno informisan o događajima, koji ne želi da čita između redova, već da dobije stvarne elemente na osnovu kojih će sam formirati svoje mišljenje, teško zamisliti zdrav razvoj našeg društva, kao i bilo kojeg društva, bez nezavisnog novinarstva.

ONASA: Da li ste zadovoljni kadrovskom situacijom u Narodnom pozorištu Sarajevo?

Teško je biti zadovoljan kadrovskom situacijom ako imamo u vidu da nedostaje svih profila zanimanja, kako umjetničkih, tako i neumjetničkih. Ako uzmemo u obzir da su naši ansambli prepolovljeni u odnosu na vrijeme prije ’92., jasno je da sa velikim naporom održavamo repertoar u svim umjetničkim jedinicama, Operi, Drami i Baletu.

U Baletu je situacija možda i najdramatičnija, jer je teško na našem tržištu pronaći kvalitetne baletske umjetnike, pa moramo posezati za onim iz drugih zemalja regiona, ili šire, što teško može biti trajno rješenje.  Ansambl Drame se sastoji od 15-ak glumaca/glumica, što je nedovoljno za potrebe raznovrsnog repertoara. Otvaramo prostor mladim, svršenim ili nesvršenim studentima Glume, što je dobro i za njih i za nas, ali takođe smatram da bi se trebalo pokušati učiniti nešto više kako bi naš ansambl bio uvećan.

Takođe, naše radionice su sve praznije, fali krojača, stolara, bravara, šminkera, vlasuljara i higijeničarki. Sve je teže naći dobrog majstora na trzištu, što postaje ozbiljan problem, ne samo za Narodno pozorište, već i za cijelu državu, jer dobri majstori se radije vide na Zapadu, nego tu kod nas. Ne želim da ovo zvuči kao moje lamentiranje nad situacijom, niti kao traženje opravdanja, samo želim da što je moguće realnije, odgovorim na vaše pitanje.

Ono što se mi, pak, trudimo je da publika ne osjeti nedostatak bilo čega, već da za novac koji izdvoji za ulaznice, dobije najkvalitetniji umjetnički proizvod, odnosno predstavu.

ONASA: Koje premijere ste planirali u tekućoj sezoni?

 Upravo je izvedena premijera drame  “Gazi Husrev-beže ili: bukagije”. Na sceni Pozorišta 10. novembra bit će upriličena praizvedba baletske predstave “Okovani Prometej”, po motivima Eshilove tragedije, u koreografiji Belme Bakrac-Čečo. Nepuni mjesec nakon toga, tačnije 6. decembra planirana je i operska premijera predstave “Seviljski berberin” Gioachina Rossinija, koju realizujemo u saradnji sa Ambasadom Italije u BiH.

Zatim nam dolazi Paolo Magieli koji će režirati Brechtov  “Kavkaski krug kredom”, nakon toga Dino Mustafić i adaptacija Pamukovog “Snijega”, pa Kulenovićeva “Ponornica”. Pokušat ćemo uraditi nešto i na Maloj sceni ako nam termini i finansije to dozvole.

Zamislili smo dosta sadržajan repertoar, nadam se da ćemo ga uspjeti i realizovati. Trudimo se da ispoštujemo ono što je i naša obaveza, da njegujemo domaću tradiciju, svjetsku klasiku, da podržavamo domaće savremeno stvaralaštvo, kako u drami, tako i u operi i baletu. Da otvorimo prostor našim najznačajnijim autorima, ali i onim mladim, kojima ćemo pružiti priliku da razviju svoj potencijal.

ONASA: Kako biste okarakterisali saradnju Narodnog pozorišta sa stranim i međunarodnim institucijama kulture?

Moram sa određenim zadovoljstvom reći da se takva vrsta saradnje prilično razvila u posljednje vrijeme i da se još razvija. Nama je dragocjeno da imamo priliku da ono naše najbolje možemo predstaviti van granica BiH, da budemo prepoznati kao nosioci određenog kvaliteta, koji je autentičan i prepoznatljiv, jer to je, između ostalog i naša misija.

Naravno, trudimo se da i našoj publici pružimo mogućnost da na sceni Narodnog pozorišta može vidjeti nešto od onog što se dešava u teatrima u okruženju. Ta saradnja se najčešće odvija na principu reciprociteta, gdje mi sa drugim pozorištima pokušavamo naći načine kako da te međusobne posjete i realizujemo, jer nigdje finansijska situacija u pozorištima nije sjajna i potrebno se snalaziti na razne načine. Ono što želim istaći je, da je i naše Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo uvidjelo značaj takvih dešavanja i u značajnoj mjeri smo se mogli osloniti na pomoć pri realizaciji istih.

ONASA: Koliko u prosjeku košta jedna pozorišna predstava u izvedbi članova Narodnog pozorišta Sarajevo?

Pa predstave koštaju u skladu sa mogućnostima koje nam određuje visina našeg budžeta. Svi znamo da u svjetskim ili evropskim standardima, cijena stvaranja jedne, npr. operske predstave iznosi čitavo bogatstvo, prema našim kriterijima. Takođe, svi znamo da mi ne možemo pratiti takvu produkcijsku zahtjevnost i da moramo naše aktivnosti svesti na našu mjeru.

Da kažemo nekom ko se operom bavi, ne samo u Evropi, već i u našem najbližem susjedstvu, da mi jednu obimnu opersku predstavu sa solistima, horom i orkestrom, scenografijom i kostimima, zatvorimo sa budžetom od 40.000 KM, mislim da bi mu zvučalo nezamislivo, ali to su naše mogućnosti.

U periodu dok sam bio v. d.  umjetničkog direktora Drame, budžet za dramske predstave nam je bio ograničen na 30.000 KM i držali smo se toga. U svakom slučaju, protežemo se onoliko koliko nam je jorgan dug. Pozorište se u izvjesnoj, ne beznačajnoj, mjeri oslanja i na vlastite prihode koje ostvaruje od prodaje ulaznica, ali i od povremenog izdavanja prostora za programe koji su dostojni da budu realizovani u našoj zgradi, ili na našoj sceni.

Takođe, postoje i sponzorski ugovori koje imamo sa određenim, društveno osviještenim kompanijama ili lokalnim zajednicama, koji takođe nisu zanemarivi i pomažu nam u realizaciji naših programa.

ONASA: Sa kakvim se problemima trenutno suočava Narodno pozorište, šta je ono što je najpotrebnije?

 Već smo na početku razgovora govorili o kadrovskim problemima sa kojima se Pozorište suočava i oni su gorući i vjerovatno, najteži za riješiti. Međutim i sama zgrada Narodnog pozorišta, koliko god bila lijepa, zahtijeva velika ulaganja, da bi postala funkcionalna u onoj mjeri u kojoj bi morala biti. Naša scenska oprema je zastarjela, manjkava i neadekvatna. Naša bočna scenska vrata ne rade, to za publiku malo znači, ali za izvođače na sceni to je i te kakav problem.

Garderobe i toaleti su u prilično lošem stanju, zgrada je velika i skupa za održavanje, trudimo se da je čuvamo koliko god je to u našoj moći, ali da zahtijeva značajna ulaganja, zahtijeva. Posljednja ozbiljnija rekonstrukcija se desila krajem 70-ih, a to je već prilično davno.U međuvremenu se desila i opsada, kada je mnogo toga oštećeno, pa i zgrada Pozorišta. Krov i fasada su obnovljeni, ali dosta toga bi još trebalo uraditi.

ONASA: Imaju li vlasti u BiH dovoljno sluha za kulturu?

 Ne želim govoriti kako se uobičajeno govori o tim stvarima. Sama činjenica da još postojimo i funkcionišemo, a najveći dio budžeta dobijamo od države, odnosno od KS, demantovala bi ako bih rekao da je vlast potpuno nezainteresovana za kulturu.

Međutim, ono za šta nisam siguran je da li vlast zaista shvata suštinsku važnost kulture i njen značaj, kako za samo društvo, tako i za promociju nas malih naroda u nekim širim razmjerama.

Rijetko ćete vidjeti predstavnike vlasti da posjećuju kulturna dešavanja i to ponešto govori o tome.

Sve se nekako, kakva god da je priča, svodi na to “dajte nam više novca”, ali ja mislim da priča mora biti mnogo šira od toga. Mi nemamo nikakvu kulturnu strategiju, kao društvo, stvari se u velikoj mjeri dešavaju po inerciji, a to nije dovoljno.

Hajmo vidjeti, šta za sve nas znači kultura, hajmo napraviti strategiju, institucionalizirati je i vidjeti kuda dalje. Moramo početi misliti na generacije koje dolaze i na ono što im ostavljamo u nasljedstvo.

ONASA: Da li ste zadovoljni brojem posjetilaca Narodnom pozorištu, te da li postoje organizovane posjete učenika osnovnih i srednjih škola?

 Mislim da možemo biti relativno zadovoljni brojnošću naše publike. Naravno da imamo jaku saradnju sa obrazovnim ustanovama, da radimo na organizovanom posjećivanju pozorišnih predstava. Takođe, nudimo pogodnosti studentima, ali i penzionerima. Trudimo se da Pozorište učinimo pristupačnim svima onima koji žele doći, a koji finansijski nisu u mogućnosti sebi to uvijek priuštiti.

ONASA: Šta mislite o ulozi i značaju nezavisnog novinarstva u BiH i koliko je ono bitno za razvoj demokratskog društva?

 Kao čovjeku koji želi biti tačno informisan o događajima, koji ne želi da čita između redova, već da dobije stvarne elemente na osnovu kojih će sam formirati svoje mišljenje, teško mi je zamisliti zdrav razvoj našeg društva, kao i bilo kojeg društva, bez nezavisnog novinarstva. Teško je u današnje vrijeme objektivno govoriti o tome koliko mediji mogu biti i jesu objektivni.

Često se desi da tamo gdje očekujemo objektivnost, gdje mislimo da je imamo, shvatimo u jednom trenutku da to nije prava slika. Rijetki su mediji koji posjeduju osnovne principe novinarstva, tj. nezavisnost.

Oni mediji koji ne zavise ni od koga i koji mogu da se “prehranjuju” mogu biti nezavisni i objektivno pratiti dešavanja i o tome izvještavati javnost, Agencija ONASA pripada tom redu medija, koji u današnjem vremenu mogu sebi priuštiti taj “luksuz” da budu objektivni.

preuzeto sa: onasa.com.ba