Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com
Loading Events

« All Events

  • This event has passed.

Sarajevska zima 2019 – Sinovi umiru prvi

March 4 @ 7:30 pm - 9:30 pm

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

REZERVIŠITE ULAZNICE ZA OVU PREDSTAVU

CIJENA: 10, 15, 20KM

 

Mate Matišić
SINOVI UMIRU PRVI
režija: Marko Misirača
dramaturg: Ivan Velisavljević
dijalekatska obrada teksta: Milorad Telebak
scenograf: Dragana Purković Macan
kostimograf: Jelena Vidović
muzika: Petar Topalović / SOPOT
audio-dizajn: Petar Bilbija
lektori: Milorad Telebak i Nataša Kecman
inspicijent: Radovan Glogovac
sufler: Maja Kalaba

 

LICA/CAST

JAKOV
, penzioner, 62 godine – Dragoslav Medojević
RANKA, njegova žena, penzionerka – Nataša Ivančević
MIĆUN, njihov sin, penzioner, 41 godina (invalid 75%) – Aleksandar Stojković
MARIJA, njegova žena, 36 godina – Miljka Brđanin
LUKA, Jakovljev brat, penzioner – Boško Đurđević
MIRKO, njegov sin, penzioner, 38 godina (invalid 100%) – Goran Jokić
BOŽO, njegov sin, penzioner, 36 godina (invalid 60%) – Ljubiša Savanović
ACO, penzioner, kratkovid, 34 godine (invalid 75%) – Zlatan Vidović
MARA, penzionerka, 60 godina – Svetlana Tanja Popović
IVICA, penzioner iz srednje Bosne, 38 godina (invalid 69%) – Đorđe Marković
DARKO, mafijaš iz Banje Luke, gradski tip, penzioner (invalid 25%) – Vladimir Đorđević
TIHOMIR, penzioner iz Beograda – Rok Radiša
AVDO, penzioner iz Federacije BiH – Zoran Stanišić

Događa se u selu Rekavice, 2008. godine.

 

Riječ reditelja

„Ideja o ‘Sinovima…’ stigla me je u rodnim Ričicama kraj Imotskog. Jednog popodneva tamo sam se zatekao u društvu nekolicine 30-godišnjih umirovljenika u seoskoj gostionici. Tamo sam susreo mladiće u dobi između 25 i 35 godina. Ponudio sam ih pićem, krenuo je razgovor i pitao sam ih čime se bave. Odgovorili su mi jednostavno: „Idemo u poštu i gostionicu“. U poštu po mirovine, jer su svi umirovljenici, a potom u gostionicu jer se tim dragim momcima u životu ništa drugo nije događalo, osim alkohola. I tu sam shvatio tu našu poratnu napetost koju sam odmah odlučio pretočiti u dramski tekst…“
Izjava Mate Matišića povodom premijere komada „Sinovi umiru prvi“ u HNK Osijek.
Iz teksta Ivane Barišić „Prikaz poratne zbilje između pošte i birtije u ‘Sinovi umiru prvi’“, Večernji list, Zagreb, 15. 4. 2012.
Mnogo je tema i bolnih pitanja koje otvara ovaj izuzetan komad. Zato mislim da je potrebno i važno danas, više od dvije decenije nakon rata u BiH, postaviti na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banjoj Luci Sinove i napraviti predstavu koja nas, poput onog Gogoljevog ogledala suočava sa mnogim ratnim i poratnim traumama koje svi živimo na ovaj ili onaj način, ali i predstavu koja na problem ratne i poratne stvarnosti gleda „odozgo“, iz ptičje perspektive, sa potrebnim otklonom kroz koji ćemo mnogo bolje osjetiti ono što nas tišti. Matišićev komad predstavlja svojevrsni žanrovski sinkretizam: ima tu svega i to na jedan jako promišljen način: od antičke tragedije do komedije apsurda sa elementima crnog, „montipajtonovskog“ humora. Realistična groteska bilo bi, možda, najtačnije žanrovsko odredište naše predstave.
Matišićev original dešava se u selu Ričice kod Imotskog, u Dalmatinskoj Zagori 2002. godine, dakle sedam godina od rata i tri godine od Tuđmanove smrti na koju se jedna od situacija u komadu odnosi. Naša adaptirana verzija „premještena“ je u selo Rekavice kraj Banje Luke u Republici Srpskoj i u 2008. godinu, 13 godina od rata, dvije godine od Miloševićeve smrti na koju će se pomenuta situacija referisati u našoj verziji i u godini velikih protesta ratnih vojnih invalida Vojske Republike Srpske povodom lošeg materijalnog stanja i odnosa vlasti prema njima.

Osim što se sam naslov komada referiše na našu ratnu i poratnu stvarnost, kao i na istoriju ovih prostora (na starce što su uvijek ispraćali u rat sinove koji su umirali prvi), kao dominantna tema naše predstave nameće se bolno pitanje na koje odgovora nema: koliko je traganje za prošlošću i iskopavanje starih rana (u metaforičkom smislu, želja da se konačno „raščiste“ pitanja oko Jasenovca, Jadovna i drugih stratišta ‒ u srpskom slučaju; isto se pitanje može postaviti u okolnostima hrvatskog ili bošnjačkog naroda) zaista potrebno i neophodno? Da li nam kopanje po toj prošlosti zapravo donosi samo nesreću i otvara uvijek novi krug mržnje, zla i nasilne smrti? Koliko god imali empatiju prema žrtvama i koliko god sa stanovišta žrtve težnja da se stvari „raščiste“ izgledala nužna, očigledno ta „raščišćavanja“ na ovim prostorima nikada nisu dobro donijela. Ostaje, dakle, vječno pitanje da li treba i da li je moguće jednom zauvijek zakopati ratne sjekire, staviti tačku na istoriju koja nam se intenzivno dešava i početi život u sadašnjosti?

Marko Misirača

Details

Date:
March 4
Time:
7:30 pm - 9:30 pm
Event Category:

Venue

Narodno pozorište Sarajevo
Obala Kulina bana 9
Sarajevo, 71000
Phone:
+387 33 221 682
Website:
www.nps.ba

Organizers

Narodno pozorište Sarajevo
Sarajevska zima 2019.