Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Bordel Eden

Bordel Eden

 

Po motivima drame Benjamina Bajramovića
BORDEL EDEN
režija: Mirjana Medojević
dramaturgija: Benjamin Konjicija
asistentice režije: Minja Novaković i Mina Vavan
prostori: Mirjana Medojević / Gabrijel Lazić / Faruk Hajdarević
scenski pokret: Jurij Konjar / Ena Kurtalić
kostimografija: Lejla Hodžić
maska: Bojan Glogovac i Mirjana Čistopoljski
autorska muzika: Iztok Koren / Jelena Laban / Nerman Mahmutović / Benjamin Konjicija / Faruk Hajdarević
svjetlo: Gabrijel Lazić / Damir Čobo / Mirjana Medojević
autorica plakata: Sanja Kulenović

U ulogama: Amina Begović, Amra Kapidžić, Sanela Pepeljak, Sanela Krsmanović, Dina Mušanović, Ana Tikvić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Nerman Mahmutović, Riad Ljutović, Mak Čengić, Mirvad Kurić, Damir Čobo, Alen Konjicija i Faruk Hajdarević.

Razmišljanje dramaturga

Moja prva „profesionalna dramaturgija”. Štagod to značilo. Čini mi se da nisam ništa mudriji i spremniji da pametno „poručujem” poruke sa konačnim značenjima publici nego što sam bio prije ovog angažmana. Ipak imao sam tu sreću da upadnem u rupu, istu onu u koju mislim da će upasti i publika; rupu koja nas vodi u neočekivano, istraživanje zahvaljujući kojem prolazimo kroz bizarne krajolike koji u svojoj začudnosti ogledaju stvarnost; duboku zečju rupu koju smo zajedno kopali mi – pisac Benjamin Bajramović, glumice i glumci, redateljica Mirjana Medojević, saradnice i saradnici. Svaki dio ove predstave do najsitnijeg detalja nastao je prateći prirodne impulse svih ovih ljudi. Predstava „Bordel Eden” nije proizvod nekog velikog koncepta ustanovljenog prije susreta sa čovjekom, nego rezultat priča, misli i osjećanja grupe koja je potaknuta dramskim tekstom otvorila vrata Zemlji čuda u kojoj svaki element funkcioniše kao simbol, ali ništa jasno ne predstavlja jednu određenu stvar.

Na putovanje polazimo zajedno, istinski osvještavajući prostor u kojem se nalazimo. Publika je slobodna da bira svog vodiča kroz ovo višesatno putovanje, jer glavnih likova nema. Samo ljudi, njihove sudbine i prilika za saosjećanje. Da li će to biti izgubljeni zeko, radoznao ali isprepadan i zbunjen onime na šta nailazi putem ili žena sa svojom ličnom historijom koja je došla da vidi šta se to krije u Narodnom pozorištu Sarajevo, može izabrati sam gledalac/gledateljica i u međuvremenu promijeniti svoj izbor. Na ovom tripu prolazimo kroz biblijski Eden, vrt užitaka, pakao, historijom obilježene sarajevske ulice i prigradska naselja gdje žive i rade prostitutke, košmare i sulude međuprostore protkane crvenim pozorišnim zavjesama u kojima jedino čitanje koje racio nudi jeste da sudjelujemo u snu. Ovo ima i smisla budući da snovi, iako nisu jasno shvaćeni, sugeriraju i otkrivaju duboke istine o nama – nama samima, oslanjajući se na asocijativnost koja uslovljava i dramaturgiju ove predstave. Kao i u životu, njeni akteri se susreću na najneočekivanije načine, pronalaze priliku za dodir, a zatim se neočekivano razilaze, transformišu se u različitim situacijama, reinkarniraju u nove uloge. Ljubav i mržnja, požuda i užitak i brojne druge teme ispoljavaju se kroz slike, enigmatične, na prvi pogled „dramaturški inkonzistentne”, pokušaj da se opiše neopisivo i dešifruje ono što se ne može dešifrovati. Scene se pretapaju iz jedne u drugu, iz žanra u žanr, iz poezije u vulgarnost. Predstava se oslanja na element magijskog u pozorištu i formira jezik koji nadilazi pouzdavanje u čisti racio, podriva misao i logiku, što je uslovilo i strukturu. Strukturalno, ona funkcioniše kao slagalica za gledaoca u kojoj su događaji međusobno povezani, ali ne nužno uzročno-posljedično i gdje kroz cikličnost, sve (materijalno i duhovno) mijenja formu u vječnom ciklusu uništenja i ponovnog stvaranja.

Benjaminov dramski tekst, žanrovski obilježen kao groteskna melodrama, ima vrlo jak i eksplicitno predstavljen politički kontekst unutar kojeg se narod metaforički izjednačava sa prostitutkama dok paralelno, put ljubavi biva opstruiran izvanjskim silama. Na sceni smo to nastojali odvesti do krajnosti, koristeći elemente ponuđene u tekstu, propitujući odnos tijela, tj. mesa i duha. Jedna od junakinja dramskog teksta, Saba, sanja kako će iz pakla na koji je osuđena brodom otploviti na pučinu. U predstavi smo već na samom početku na splavu kojim plovimo i jasno je da ne postoji odredište, ali ne iz razloga što je sudbina mračna nego zato što je put na koji polazimo nepoznat.

MIRJANA MEDOJEVIĆ, rediteljica

Rediteljica i dramska spisateljica rođena je 30. 5. 1990. u Crnoj Gori. Studij režije završila je na cetinjskom FDU (Crna Gora), a magistarski studij zaključila je u klasi Tomija Janežiča na AGFRT-u u Ljubljani. Autorica je nagrađivanih dramskih tekstova i predstava. “Bordel Eden” je njena dvanaesta režija.