CIJENA: 10, 15, 20 KM

KAO DA JE NEKO JOŠ UVIJEK U ŠUMI

Tekst i dramaturgija: Anna Maria Ricart Codina
Istraživački rad: Teresa Turiera-Puigbò Bergadà
Režija: Joan Arqué Solà
Scenski pokret: Carla Tovías
Muzika: Pep Pascual i Judit Farrés
Video: Erol Ileri Llordella i Tyler Franta
Scenografija: Xesca Salvà
Kostimografija: Rosa Lugo
Svjetlo: Sylvia Kuchinow
Tehnika: Xavier Xipell “Xipi”
Produkcija: Òscar Balcells i Judit Codina Serra

Producent projekta:
Cultura i Conflicte, Barcelona, Španija
Partneri u realizaciji projekta u Sarajevu: Narodno pozorište Sarajevo i MESS

LICA / CAST
Ariadna Gil
Montse Esteve
Òscar Muñoz
Magda Puig
Judit Farrés
Pep Pascual
Erol Ileri

“Cultura i conflicte” je katalonski multidisciplinarni tim koji vjeruje u moć kulture u promicanju dijaloga, promišljanja i pokretanja društvenih promjena. Djeluju u raznim medijima: na sceni, ekranu, kroz fotografiju i novinarstvo.

Od 2018. do 2020. organizacija je provela minuciozno novinarsko istraživanje i razvijala scensku interpretaciju svjedočanstava žrtava. Nekoliko putovanja u Bosnu i Hercegovinu i mnogo sati razgovora s preživjelima silovanja između 1991. i 2001. godine omogućili su razvoj ovog triptiha – filma, predstave i fotografske izložbe. Projekt je stvoren u suradnji sa ženama koje su preživjele sustavna silovanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini i djece rođene iz prisilnih trudnoća, danas dvadesetpetogodišnjaka.

“Kao da je netko još uvijek u šumi”, rekla nam je Nevenka.

“Je li vas strah?” pitali smo je dok smo je snimali u šumi koja okružuje njezinu kuću. Nevenka nam je odgovorila: “Imam osjećaj kao da još uvijek postoji netko u šumi.”

Nevenka je jedna od žena s kojima smo razgovarali. Ona je Hrvatica i silovao ju je srpski vojnik. Ali tu je i Milica, Srpkinja koju je silovao hrvatski vojnik. I Meliha, Muslimanka.

U ljeto 1992. Sarajevo, koje je 1984. bilo sjedište Zimskih olimpijskih igara, prošlo je smrtonosnu opsadu u trajanju od četiri godine. Tisućama bosanskih žena život je razoren ratom. Rat im je oduzeo i budućnost o kojoj su sanjale.

Bosna je 1992. trpjela rat o kojem se u Kataloniji pričalo na radiju kao da je riječ o drugom kraju svijeta, a ne o srcu Europe udaljenom dva sata od Barcelone. Kada su 1995. svjetski mediji izvjestili o Daytonskom sporazumu, za nas je rat bio završen.

Za njih još uvijek postoji netko u šumi.