Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Godišnjica smrti doajena bh. glumišta Zorana Bečića

Godišnjica smrti doajena bh. glumišta Zorana Bečića

GODIŠNJICA SMRTI DOAJENA BH. GLUMIŠTA ZORANA BEČIĆA

Zoran Bečić, doajen bosanskohercegovačkog glumišta, rođen je 2. aprila 1939. godine u Čačku (Srbija), a preminuo je na današnji dan 2006. godine u Sarajevu. Studirao je na Beogradskoj akademiji u klasi čuvenog Mate Miloševića i 1966. godine diplomirao glumu. Iste godine “odletio je na jug” u drevnu Ragusu (Dubrovnik) gdje se, u teatarskom angažmanu, zadržava dvije godine. Iz tog perioda najradije se sjećao uloga u predstavi Ljubavnici nepoznatog renesansnog autora, te Ljubaji Muriella Shisgala. Nakon Dubrovnika dolazi u Sarajevo, gdje nastupa u tadašnjem Malom pozorištu (današnji Kamerni teatar 55) koje je bilo rodonačelnik pozorišne avangarde na Balkanu.

U Sarajevu je debitirao u nezaboravnoj predstavi Radoslava Dorića Noć ubica, a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz zapaženih uloga, počevši od glavnih u predstavama Pljačka Mračna komedija, pa do sporednih u predstavama Usamljena gomila i Veleizdajnički proces, sve do naslovnih u predstavama Viktor ili djeca na vlasti i Idiot.

Nije odolio izazovu da se dokaže i u Beogradu gdje odlazi 1971. godine, odakle se nakon dvije sezone vraća u Sarajevo, ovaj put u Narodno pozorište. U Narodnom igra brojne zapažene uloge, od kojih treba izdvojiti one u predstavama Priče iz Bečke šumeBašeskijaČežnja pod brestovima, “Nora”, Hrvatski FaustNa Božijem putuOmer-paša Latas i ponad svega ulogu Rjepnina u Romanu o Londonu Miloša Crnjanskog, a u režiji Sulejmana Kupusovića.

Podjednako je vezan i za Kamerni teatar 55. Ostvaruje uloge u predstavama Smrt trgovačkog putnikaRucanteSporting lifeLijepa VidaDivlje mesoKaramazoviMakedonsko slanjeNije čovjek ko ne umre, a i danas se pamti njegova sjajna rola Henrika Vjenčanju Gombroviča u režiji Tadeusha Mintza. Za ostvarenja u predstavi Noć ubica je dobio Zlatni lovor vijenac Internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Tokom opsade Sarajeva, Zoran Bečić je nastavio svoj glumački rad u Sarajevu i bio jedan od utemeljitelja SARTR-a (Sarajevski Ratni Teatar) te akter kultne predstave Sklonište. Debitirao je i kao reditelj remake-postavkom predstave Nije čovjek ko ne umre Velimira Stojanovića. Nakon toga režira i Memoare Mine Hauzen Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, kao i dvije predstave u Kamernom teatru 55: Suton Ive Vojnovića i Smrt i djevojka Ariela Dorl’mana, a u mostarskom Narodnom pozorištu predstavu Nije čovjek ko ne umre.

Kao glumac, često je gostovao u Tuzli s predstavom Hamdibeg, kao i Mostaru s predstavom Ruho. U Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je proveo svoje posljednje glumačke dane, obavljao je i funkciju direktora drame.

Zoran Bečić je do kraja života igrao svoju posljednju ulogu, dobivši i svoj posljednji aplauz na otvorenoj sceni, tumačeći lik Alihodže u predstavi Legenda o Ali-paši. U sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine Mostarska liska 2006. posthumno mu je dodijeljena nagrada Velika mostarska liska.