Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

NPS – Dan sjećanja na teatarskog velikana Sulejmana Kupusovića

NPS – Dan sjećanja na teatarskog velikana Sulejmana Kupusovića

DAN SJEĆANJA NA TEATARSKOG VELIKANA SULEJMANA KUPUSOVIĆA

Tačno na dan 7. aprila, u foajeu Narodnog pozorišta Sarajevo u 13 sati, bit će upriličen umjetnički program kojim ćemo simbolično obilježiti rođendan teatarskog velikana Sulejmana

Kupusovića,umjetnika, vizionara, reditelja koji je svojim dugogodišnjim i dragocjenim umjetničkim djelovanjem ostavio autentičan i neizbrisiv trag na području pozorišne umjetnosti.

Na promociji knjige Kupusovićevih kolumni koje su nastale u periodu od 2005. do 2014. godine, sjetit ćemo se njegovih misli, stavova i britke riječi kojom je oštro, nekada i duhovito, analizirao stvarnost u kojoj živimo, a sve sa željom da se uspostavi neko pravednije društvo i bolje mjesto pod suncem za sve nas.

Izdavač knjige kolumni pod nazivom “Gospodo Bosanci i ostali, debelo smo zaostali” je Kult B, a urednik i priređivač Dževdet Tuzlić. Nakon promocije knjige, u „Galeriji sjećanja – Sulejman Kupusović“ bit će otvorena izložba „Bezvremenski teatarski rukopis – Sulejman Kupusović“, a u redovnom večernjem terminu (19:30) na sceni NPS bit će izvedena komedija „Balkanski špijun u Sarajevu“.
Ogroman umjetnički opus kojim nas je Kupusović zadužio, predstavlja temelj borbe za prave životne vrijednosti vječno utkane u govor teatra, tekst pisca, riječ i izraz glumca, u režiju najvećeg od najvećih, našeg Suleta!!!

Iz knjige kolumni: „Gospodo Bosanci i ostali, debelo smo zaostali“ Sulejman Kupusović: Umjetnošću oplemenio život Piše: Dževdet Tuzlić Teatar je bio univerzum Sulejmana Kupusovića. Ishodište i utočište svih njegovih vizija, želja i nastojanja. Umjetnošću je propitivao modalitete svijeta, koji bi, svakako, trebao biti bolji od ovoga danas. A i kao čovjek i prijatelj krčio je puteve takvim poimanjima, bio biće u čijem društvu su vam sva vrata, širom Bosne i širom Hercegovine, bila širom otvorena. Plijenio je u susretima s ljudima, bio im blizak, oni ga voljeli, bili počastvovani njegovim prisustvom i nepatvorenom jednostavnošću. Kad se ostvari sublimacija teatra i reditelja, onda je to ono najbolje što umjetnost treba. Pa kad se to desi u Narodnom pozorištu i kad se sjedinjavanje proširi na gledatelja, onda je to dublji smisao teatra uopšte. Narodno pozorište – Narodu. A Suletove predstave uvijek su bile rasprodane, gledalište uvijek puno. Bio je apsolutni šampion na ljestvici prodatih karata pozorišnih predstava bh. teatara. Ne treba kriti, pa reći, kako je to nekima i smetalo, kako neki reditelji to nisu osjećali pobjedom teatra, već vlastitim porazom. A Sule je gradio svoj svijet, svijet svog teatra kojeg su jednako voljeli i gledatelji i žiriji. Šteta da mu nikada nije ponuđena mogućnost da svoje veliko teatarsko umijeće prenese na mlade naraštaje. Iako je to činio u praktičnom životu teatara u kojima je radio. Bio je najnagrađivaniji bosanskohercegovački reditelj.

Duga je niska priznanja sa festivala u Jajcu, Brčkom, Mostaru i dugdje. Uz napomenu kako je njegov dolazak na festivale zračio i značio. Uz njega je to bio poseban praznik umjetnosti. On je volio svoju publiku i ona njega. U teatru je kristalizirao teatarski jezik, ostvarivao magijsku povezanost reditelja i glumaca sa publikom. Publika je davala snagu i pružala smisao Kupusovićevoj neprevaziđenoj umjetnosti.

Kao kakav misionar, bliskošću i rukovanjem sa gledateljima, težio je da im udahne čari ljepote koju teatar nudi. Pa je znao stajati na vratima domova kulture u Jajcu i Brčkom, dočekivati publiku u znak dobrodošlice, a istovremeno biti siguran da je sve na svom mjestu i da predstava može početi. Svojim stvaralaštvom darivao je teatru čudesne prizore umjetnosti života. Njegova djela obilježila su savremenu bh. teatarsku povijest. Sulejman Kupusović diplomirao je pozorišnu, filmsku, tv. i radio režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti u Zagrebu 1974. godine, te filozofiju i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizirao je teatarsku režiju u Krakovu i Varšavi 1986. godine. Režirao je u teatrima širom bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, te u inostranstvu.

Njegove predstave gostovale su u Meksiku, Gvatemali, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Turskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Švedskoj, Italiji, Austriji… Najvažnije projekte ostvario je u matičnoj kući, u Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je režirao više od 40 predstava.

Tu je započeo svoju karijeru 1973. godine, tu je i okončao, kao „kućni reditelj“. U predstavama je nerijetko potpisivao adaptacije, kostimografiju, scenografiju, muziku, rješenja za izgled plakata. Sjajna rediteljska karijera započela je inscenacijom komada „Kraj igre”, svjetskog klasika Samuela Becketta, a premijera je bila 20.11.1973. godine. Učešćem na 1. susretima profesionalnih pozorišta u Brčkom, bilo je očito, bh. teatarska scena dobila je jedno novo talentirano ime.

Bio je to početak uspona do teatarskih sazviježđa, a zvijezde je dodirivao svojim predstavama do kraja svog života. Raznolik je i raspon dramske literature koju je tretirao u svojim režijskim postavkama.

Od klasične drame, tragedije i komedije, preko farse do mjuzikla i opere. Jednako je volio domaće i strane autore. Spomenuti svakako treba „Leara” Edwarda Bonda /1975/, „Bjesnilo” Franza Xavera Kroetza /1979/, drame Fjodora Mihajloviča Dostojevskog „Braća Karamazovi” i „Hotel slobodan promet” Georgesa Feydeaua /1981/, „Samoubicu” Nikolaja Erdmana /1985/, „Prosjačku operu” Bertolta Brechta&Kurta Weilla /1989/, „Kidaj od svoje žene” /1993 i 1998/ i „Ludu lovu” /2001/ Raya Cooneya, pa Donald Lee Coburnovu „Partiju remija” /2002/. Širok je spektar i domaćih autora. Od Vaska Hamovića, Miodraga Žalice i Miroslava Jančića iz 1976. godine, preko Branislava Nušića, Derviša Sušića, Slobodana Šnajdera, Gorana Stefanovskog, Jordana Plevneša i Miloša Crnjanskog iz 80-ih, do Alije Isakovića, Ahmeda Muradbegovića, Meše Selimovića i Isaka Samokovlije iz 90-ih. U trećem milenijumu zablistao je starim sjajem inscenacijama i adaptacijama „Tvrđave” Meše Selimovića /2003/, „Legende o Ali-paši” Envera Čolakovića /2005/, drame Abdulaha Sidrana „Prvi put s ocem na izbore” /2006/, adaptacijama tekstova Ive Brešana „Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna” /2011/ i Dušana Kovačevića „Balkanski špijun u Sarajevu” /2012/. Režirao je i tri opere. „Hasanaginica” Asima Horozića, praizvedena je u Sarajevu 18.3.2000. godine, „Nabucco u Sarajevu” Giuseppea Verdija, premijerno je prikazana 26.3.2004. godine, „La Boheme”, Giacoma Puccinija, imala je premijeru 26.4.2007. godine. U Kamernom teatru 55 ostvario je desetak rediteljskih postavki u rasponu od 1976-2012. godine. Između ostalih dramu Alije Isakovića „To” /1984/, „Boju rđe” Nedžada Ibrišimovića /1986/, „Djelidbu“ Skendera Kulenovića/1999/, zatim Jean Anuyev „Ženski turbo folk bend” /2005/, Franz Ksaver Kroetzovo „Bjesnilo” /2010/, tekst Abdulaha Sidrana „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce” /2012/. I u zeničkom Narodnom pozorištu ostvario je 10 premijera. Režirao je, između ostalih, tekst Alije Isakovića „Generalijum”, „Karabega” Nedžada Ibrišimovića, a poseban izazov je bila „Carmina Burana” Carla Orffa, čija je premijera bila 2005. godine.

U Narodnom pozorištu Tuzla, u periodu od 1982 do 2013. godine, gdje je 1995/96 obavljao i funkciju umjetničkog direktora, uradio je 18 predstava. U toj nisci su i drame Gorana Stefanovskog „Let u mjestu” i Miroslava Krleže „Kraljevo” /1982/, Nijaza Alispahića „Zmaj od Bosne” /1986/. Posljednje u nizu bile su „Gospođa ministarka” Branislava Nušića /2010/ i tekst Dušana Kovačevića „Larry Thompson” 2013. godine. U Narodnom pozorištu Mostar, Sulejman Kupusović nije samo režirao, već proživljavao sve tegobe ove pozorišne kuće u danima agonije, kada je 6 decenija jedne od najstarijih pozorišnih kuća u BiH proslavljeno simbolički, a faktički protestom prema političkoj nekulturi. U arhivama ovog pozorišta zapisano je kako je režirao predstave u rasponu od 1974. do 2009. godine. Nizale su se predstave od Miroslava Jančića „Grešni Herceg”, Zaima Topčića „Rašida aganova”, „Kralj Betajnove” Ivana Cankara, do adaptacije drame Skendera Kulenovića „Mostarska djelidba” /2008/ i Vaska Hamovića „Vukodlaci u Gluhoj Bukovici” /2009/. U Pozorištu mladih Sarajevo režirao je tri, „Vlastodršce” Branislava Nušića, „Kraj igre” Samuela Becketa i „Bubu u uhu” Georgesa Feydeaua, a u Narodnom pozorištu Bosanske Krajine Banja Luka dvije predstave – tekst Ljubice Ostojić „Kočoperitis izvjesne dame u pubertetu” /1983/ i „Ministarku” Branislava Nušića /1984/.

Kada je riječ o Kupusovićevim režijama van granica BiH, treba spomenuti tekst „Kidaj od svoje žene”, Raya Coonya u splitskom HNK /1992/, te Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku /2010/. Koliko snažan utisak je ostavio na dubrovački ansambl i publiku, dovoljno govori činjenica da je odmah u jesen režirao „Ženski turbo pop bend” Jeana Anouilha, a potom i dramu „Ministar pokvarenjak”, njegovog omiljenog autora Raya Cooneya. Novo suočavanje sa ljubiteljima teatra u Hrvatskoj uslijedilo je 2013. godine u Osijeku, gdje je režirao urnebesnu komediju „Hotel slobodan promet” Georgesa Feydeaua. Publika u Ankari s oduševljenejm je ispratila premijeru „Hasanaginice” Alije Isakovića u tamošnjem Narodnom pozorištu. I televizijsko stvaralaštvo, još od studentskih dana, zauzimalo je značajno mjesto u rediteljskoj karijeri Sulejmana Kupusovića. Radio je TV filmove, drame, serije, muzičke emisije, prenose… Počeo je s emisijama daleke 1971. godine, a onda počeo režirati TV filmove /“Otac i neki važni ljudi“, „Oj, živote“, „Mula Mustafa Bašeskija“, „Događaj na drugom peronu“, „Priča o kmetu Simanu“, „Takav čovjek“, „Veselin Masleša“…/. Veliku popularnost gledalaca tadašnje JRT ostvarile su TV serije „Teversenove bajke“, u 4 epizode, „Tale“, u 8 epizoda, te „Memoari porodice Milić“, u 20 epizoda. U Arhivskom centru BHRT-a sačuvani su i mjuzikl „Kočoperitis izvjesne dame u pubertetu”, TV adaptacija pozorišne predstave „Gamlet”, TV adaptacija opere „Hasanaginica”… Režirao je komemoraciju žrtvama na Tuzlanskoj kapiji /25.5.1995/, koncerte „Dođi najdraži” /1999/ i „San o Bosni” /2000/, koncert Halida Bešlića, uz 20-godišnjicu karijere ovog popularnog izvođača /2001/. Spektakularne su režije otvorenja dva bisera kulturno- historijske baštine BiH, Starog mosta u Mostaru /2004/ i Kamene ćuprije u Konjicu /2009/… Posebno mjesto i pijetet iskazivao je svojim režijama komemoracija žrtvama genocida u Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici. Stvaralačka energija nije ga napuštala do posljednjeg daha.

Vijest o smrti istaknutog reditelja, 15. augusta 2014. godine, odjeknula je bolno među poklonicima umjetnosti. Prerano je otišao stvaralac koji je decenijama bio jedan od glavnih protagonista bh. kulturne scene. Otišao je umjetnik i čovjek, prijatelj, porodični čovjek Sulejman Kupusović. Svi smo na gubitku. Komemorativni skup završio je poput predstave.

Zastor se spustio. Krenuo aplauz. Spustila se životna zavjesa Sulejmana Kupusovića, posljednji pozdrav okončan je zvukom karakterističnim za kraj svake predstave – aplauzom. Muzički obol bili su motivi pjesama Beatlesa, koje je Kupusović najviše volio. „Sule nije umro, on se preselio na Nebo, jer i Nebo treba dobre ljude”, stajalo je u jednom od brojnih telegrama pročitanih na komemoraciji 25. augusta 2014. godine. Ostavio nam je uspomene i sjećanja, ostavio svoja djela, predstave i TV serije, koje će nastaviti životni put velikog kulturnog zanesenjaka i vizionara.

Kao stvaralac, unatoč kontroverzama koje su ga okruživale, unatoč prejakim riječima kojima je želio potaknuti na razmišljanje, na promjenu modela ponašanja pojedinaca i skupina, Kupusović je cijeli svoj život posvetio promicanju umjetnosti i univerzalnih ljudskih vrednota. Utjelovio se kao neizbrisiv trag u savremenoj teatarskoj povijesti, a ujedno i kulturnoj povijesti Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Bio je žestok kritičar vlasti, ali i stanja svijesti. Trag o tome ostavio je u kolumnama koje je godinama, iz sedmice u sedmicu, ispisivao. Ova knjiga je nastojanje da se njegovi zapisi o umjetnosti, politici, ekologiji, svakodnevici, nastajali tokom skoro 10 posljednjih godina Kupusovićeva života, ponude u širem spektru na jednom mjestu.