Obala Kulina bana 9 | Blagajna:+387 33 221 682 | almir.boxoffice.nps@gmail.com

Protekcija

Protekcija

 

 

Branislav Nušić
PROTEKCIJA

režija: Kokan Mladenović
adaptacija teksta i pisac songova: Milena Bogavac
scenografkinja: Marijela Hašimbegović
kostimografkinja: Lejla Hodžić
kompozitorica: Irena Popović Dragović
dramaturginja: Džejna Hodžić
lektorica: Mirela Latić
saradnica za scenski pokret: Amila Terzimehić
inspicijent: Mustafa Zrnić
suflerka: Esmeralda Abdijević

foto: Velija Hasanbegović

Lica/Cast

MINISTAR – Ermin Sijamija
DRAGINJA, njegova kći – Belma Salkunić
PERSIDA,njegova sestra – Amina Begović
AĆIM KUKIĆ, predsjednik suda – Aleksandar Seksan
SAVETA,njegova žena – Amra Kapidžić
JULKA, njihova kći – Merima Lepić Redžepović
SVESTISLAV,njihov sin – Dino Bajrović
MANOJLO,brat Aćimov – Mirvad Kurić
JOVANKA,njegova kći – Mona Muratović
SAVA SAVIĆ, izdavač – Aldin Omerović
MADAM ZVJEZDANA,astrologinja – Emina Muftić
MILUTIN ŽUNIĆ,zatvorski čuvar – Amar Čustović
ŽIVOJIN ŽIKA JAUKOVIĆ, novinar – Mak Čengić

Muzičari – Naomi Druškić, Lucija Mesarek, Dario Kos

 

premijera: 21. 10. 2021. u 19:30 sati

 

BRANISLAV NUŠIĆ
Branislav Nušić rođen je 8. oktobra 1864. godine u Beogradu u trgovačkoj porodici Nuša. Roditelji su mu dali ime Alkibijad, ali je on naknadno promijeio svoje ime i prezime u Branislav Nušić. Bio je srpski književnik, pisac romana, drama, priča i eseja, te komediograf. Takođe je radio kao novinar i diplomata.
Osnovnu školu je završio u Smederevu, gimnaziju u Beogradu, te započeo studij pravnih nauka u Gracu, a završio ga u Beogradu na Velikoj školi. Najznačajniji dio njegovog stvaralaštva su pozorišna djela, od kojih su najpoznatije komedije: Gospođa ministarka, Narodni poslanik, Sumnjivo lice, Ožalošćena porodica i Pokojnik. Osim što je pisao za pozorište, radio je kao dramaturg ili upravnik u pozorištima u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu.
Branislav Nušić je u svojim djelima ovjekovječio svakodnevicu srpskog društva i društva na Balkanu uopšte u 19. i 20. vijeku, a njegove sociološke analize su aktuelne i danas.
Godine 1887, uhapšen je zbog političke i antidinastičke pjesme pod naslovom Dva roba. Pjesma je objavljena u Dnevnom listu i izazvala je veliku pažnju kod naroda. Međutim, uvrijedila je i razbjesnila kralja Milana koji je naredio da se Nušić uhapsi i osudi. Nušić je već tada imao reputaciju mladog čovjeka „poganog jezika i još poganijeg pera…“. Nušić je osuđen na dvije godine zatvora, ali je pomilovan nakon godinu dana provedenih u požarevačkom zatvoru. Na robiji je pisao priče kasnije objedinjene u knjiziListići i komediju Protekcija. Taj njegov posljednji napisan komad Protekcija biće postavljen prvi put na scenu Kraljevskog pozorišta uoči polaska na službu u inostranstvo 1889. godine.
Preminuo je 19. januara 1938. godine. A na njegovom stolu u rukopisu je ostala nedovršena komedija Vlast, sa započetim trećim od planirana četiri čina – prvi čin je izveden povodom prve godišnjice njegove smrti.
priredila: Džejna Hodžić

KOKAN MLADENOVIĆ, reditelj
Rođen u Nišu, 1970. godine.
Završio osnovnu školu u selu Donja Vrežina, kao đak generacije, preko veze i protekcije.
Upisao, preko veze, Srednju glumačku školu u Nišu, u klasi Mime Vuković Kurić, a zatim, uz protekciju, diplomirao pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Režirao, preko urgencija, veza i protekcije preko sto dvadeset predstava u pozorištima Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Mađarske, Rumunije…
Koristeći mehanizme protažiranja i protekcije, dobio je sve značajnije nagrade za režiju u Srbiji i okruženju.
Predstava Protekcija je njegova druga režija u Narodnom pozorištu u Sarajevu, do koje je, naravno, došao uz protekciju nove uprave teatra.
Vjeruje u veze, protekciju i komunizam.

MILENA MINJA BOGAVAC, spisateljica
(Beograd, 1982)
Spisateljica, dramaturginja, pozorišna rediteljica, aktivistica i radnica u kulturi. Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Komadi su joj prevođeni na brojne jezike, uvršteni u antologije savremene drame, izvođeni u brojnim srpskim i evropskim pozorištima, i predstavljeni na relevantnim međunarodnim festivalima. Dobitnica je Sterijine nagrade (2018. godine za komad Jami distrikt, u režiji Kokana Mladenovića); kao i nagrada: Borislav Mihajlović- Mihiz, za dramsko stvaralaštvo; Josip Kulundžić za „izuzetan uspjeh u oblasti pozorišta“; dvije godišnje nagrade Malog pozorišta Duško Radović; Nagrade Anđelka Milić za umjetničko djelo koje se koristi feminističkim teorijama; Nagrade ProFemina za javno zastupanje prava žena; Nagrade Dobar primer Novog Optimizma za ljudska prava i podsticanje omladinskog aktivizma… i nekoliko drugih. Dvije zbirke pjesama: Ekonomsko propagandna poezija (2005) i Moj slem je duži od tvog (2011) objavio joj je Studentski kulturni centar u Novom Sadu. Autorica je zbirke priča Istorija srca (Princip Bonart pres, 2012) i romana Ljubav se nosi u tri (Čarobna knjiga, 2016). Zajedno sa Stevanom Filipovićem, pisala je scenario za višestruko nagrađivani film Pored mene. Kreativna je direktorica organizacije Centar E8, u okviru koje radi i kao direktorica nezavisnog pozorišta Reflektor teatar.

Riječ direktora Narodnog pozorišta Sarajevo
NARODNO POZORIŠTE ZA 21. STOLJEĆE
Alain Badiou piše da je pozorište najbogatije događajima od svih umjetnosti, a umjetnost je za njega transformacija osjećaja u događaje i ideje. Stogodišnjica pozorišta je veliki kulturni i društveni događaj, a već prva premijera u ovoj jubilarnoj sezoni treba da pokaže primarni
zadatak savremenog pozorišta – da bude jezgro umjetničkog života. To zna i očekuje publika Narodnog pozorišta, jer su misaone i čulne relacije između gledalaca i izvođača naš najveći zalog bogate, stoljetne prošlosti i izvjesne budućnosti nacionalne kuće 21. stoljeća. Svaki
umjetnik, kao i pozorište, mora da iskušava granice svoje slobode. Narodno pozorište te granice slobode oduvijek iskušava i pomjera i nadam se, a u takav zaključak me uvjeravaju i reakcije medija, publike i stručne javnosti, da to radimo i danas i ubuduće. Pozorište je bilo,
jest i bit će mjesto intenzivnog susreta i razmjene: energetske, duhovne, emocionalne. To je njegova estetska, pa ako hoćete i ontološka suština. E, upravo to osjećanje treba biti pokretač u našem budućem radu. Teatar je društveni događaj, urbani ritual. Savremeno,
umjetnički vođeno pozorište, ne smije da se prikloni trivijalnosti i komercijalnosti, već mora da zastupa opće društvene interese. Narodno pozorište treba da otvara bolna pitanja, da pruža doprinos umjetničkoj i društvenoj emancipaciji. Obećavamo da ćemo se sa naših
scena preko velike klasike i recentne drame beskompromisno suočavati s nekim nazadnim, a vrlo raširenim pojavama u našem društvu: šovinizmom, ksenofobijom, otimačinom, hipokrizijom. Nušić je dobar početak za novu epohu Narodnog pozorišta Sarajevo jer u
starom tekstu od prije sto godina vidimo kako prvo moramo mijenjati sebe i društvo, ako to želimo i pozorištu.

Dino Mustafić

Riječ dramaturga
„Ovde je reč o piscu koga ne treba predstavljati. U nas, čak i oni koji znaju samo jednog književnika, ne mogu da pogreše njegovo ime: Branislav Nušić. Ne treba ga predstavljati; toliko je prisutan i neizbežan da podaci o njemu spadaju u opšta mesta obrazovanja. Kada biste pitali bilo koga u ovoj zemlji da li je čuo za Nušića, on bi se uvredio.“
Branislav Nušić je zasigurno pisac čije ime svi znaju, ali i inspiracija svim generacijama pisaca i dramatičara sa naših prostora, koji su došli nakon njega. Čovjek koji je bio istinski borac za pravdu i imao misiju da svojim djelima promijeni svijet. Jer nije samo govorio da društvo ne valja i da je sistem kriv za to, već je u svojim komedijama i dramam majstorski ismijavao političare, činovnike, ministre, ali i obične ljude, te na taj način dizao svoju revoluciju. Čak je boravio i u zatvoru, a stekao je i reputaciju čovjeka „poganog jezika i još poganijeg pera“. Na robiji je napisao i svoj dramski tekst Protekcija. Smatra se da je u ovoj komediji bio obazriviji u satiričnim aluzijama, i imao znatno blaži stav.
„Što se tiče gospodina Šekspira, može da bude miran. Jedan odličan pisac umro je namerno u ulici koja nosi njegovo ime. Nušić kao da je znao da će s gospodinom Šekspirom uzeti u napolicu repertoare jugoslovenskih pozorišta. Jer kad god se u nekom teatru pomene: šta ćemo iz svetske drame, obavezno se tu nađe Šekspir. Taj ne može da podbaci. Od domaćih tu je takođe obavezno gospodin Nušić, iz istih razloga.“
Ovo je napisao Vlada Bulatović VIB u eseju na kraju Nušićeve knjige „Politički život i smrt“ koja je izdana 1999. godine. Kako tada, tako i sada, Nušić je neizostavan na repertoarima širom naših prostora. Primordijalna čovjekova potreba je smijeh, i to je ono što nas odvaja od drugih ljudskih bića – sposobnost da shvatamo, ismijavamo i smijemo se. A Nušić je znao kako ismijati, da bi nasmijao. Bavio se svevremenskim temama, koje su kao što vidimo danas aktuelnije nego ikada. Na sreću, ili na žalost, danas imamo pravo govora i ne idemo u zatvore što prozivamo nekoga, što se borimo za neke ideale, ali se isto tako onih na vlasti i netičeprozivanje od strane umjetnika, naroda i revolucionara. Oni ignorišu sviju i rade samo u vlastitom interesu. Preplavljeni smo informacijama sa svih strana – s Interneta, portala, novina, televizije, radija, te se u moru informacija izgube i one bitne revolucionarne ideje koje bi mogle napraviti promjenu.
Upravo uzimajući u obzir te činjenice, Protekcija koju ćemo gledati na sceni Narodnog pozorišta, sto godina nakon njegovog otvaranja i izvđenja iste, prilagođena je današnjem vremenu, današnjim medijima, svijetu društvenih mreža, sukobu stare i nove generacije, ali se bavi istim ljudskim moralnim i društvenim dilemama kakve su vladale i prije sto godina i u vrijeme kada je tekst nastao, a vjerovatno i mnogo, mnogo ranije. Svi problemi čovječanstva su uvijek isti, samo se okolnosti mijenjaju. Živim u nadi da ćemo ovom predstavom nešto promijeniti, i uzdrmati barem neku od osoba koja učestvuje u aferama ove zemlje, spominjući ih imenom, slovom i brojem potrošenog novca iz budžeta građana ove države.
Džejna Hodžić, dramaturginja